It falls apart
Naravno, iako smo se raspali, nemam namjeru odustati od glazbe jer je glazba moj život, ono što me pokreće, ono za što živim i u što vjerujem. Čim uhvatim više vremena nego što ga imam danas, snimit ću vam jedan cover. Dada, nisu samo dečki znali svirati, znam i ja. Također, razmišljam o pokretanju vloga ili ti ga video bloga na youtube.com ? Što mislite o tome? Komentari *click* and let me know! To bi bilo to za danas, od mene. Slikica? Sure thing! Slikica :*
(stara je, al nea veze :P)
Pozdrav za sada!
Lots of Love...
Ana
Pišem čisto da se javim i obavijestim vas da smo malo produžili svoj, ionako predug godišnji odmorčić! :D
I tako, dok Bero i Jan uživaju na našem Jadranu, ja se kuham ovdje u Zagrebu! Najavljuju zahladnjenje? Kako to mislite? Sa 40 na 37? Tooooooooo! -.-
No, dok pišem prve redove, shvaćam da želim i nešto drugo izbaciti iz sistema. Koliko god ovo je bendovski blog, svatko od nas ovdje može izraziti svoje osjećaje, zar ne? Pa, u zadnje vrijeme se trudim postati bolja osoba jer sam ove godine previše griješila. Povrijedila sam ljude koje volim, povrijedila sam samu sebe. Samo zato što sam mislila da je bilo toga vrijedno. Mislila sam da mi je bio prijatelj. Mislila sam da je bio osoba kojoj treba netko da ju podrži, netko kome treba rame za plakanje, ali i to je, kao i sve ostalo, bila najobičnija laž. Ne mogu niti zamisliti kako se on osjeća, s obzirom da je toliko laži prošlo kroz njegova usta. Mora da mu je jako grozno. Učinio mi je ružne stvari. Učinio je sve što je mogao da me rastavi od najbolje prijateljice i to na vrlo podao način. Posvađao je moje dvije najbolje prijateljice i prisilio me da biram. Rastrgao me na komadiće i već tada sam znala da nikada više neću biti ista, da nikada više neće biti isto. Uvijek imaš prokleti osjećaj da si digao ruke od osobe koja te trebala, tada najviše nego ikada. Uvijek imaš osjećaj da si izdajica. Uvijek imaš osjećaj da si pobjegao. I uvijek ćeš imati osjećaj da je propušteno više nego što možeš povratiti. I upravo ti osjećaji te uništavaju. Zašto? Kad je vrijeme da digneš ruke od onog što te uništava, bojiš se da nećeš počiniti istu pogrešku. Dio mene je umro i više se nikada neće vratiti. Od cijelog našeg prijateljstva, toliko mu dugujem. Zbog svega ovoga ponosno mogu reći: I just don't give a fuck anymore. Svi koji su me poznavali prije znaju da to nikada ne bih mogla reći nikome. Ali njemu mogu. I zbog njega, to će biti moguće i u budućnosti. Ne mogu se spasiti od sebe. Želim, ali ne mogu. Ne još. Treba mi vremena da se probudim i voljna sam si dati to vrijeme. Želim mu samo jedno, a to je da mu se nikad ništa slično ne dogodi. Zato što znam kako je kad se mjesecima uspavljuješ suzama, kad si sasvim sam i kad znaš da ne možeš ništa napraviti i ne želiš da ne povrijediš još ljudi. Ja nisam loša osoba i ne treba mi nitko da mi to kaže. Bila sam stjerana u kut. Bila sam uplašena. Nisam znala što da radim. Odlučila sam se stišati i dopustiti da manipulira mnome. Izvukla sam pouku. Neću više dopuštati drugima da donose moje odluke i nikada više neću ostaviti ljude koje ja volim i koji vole mene na cijedilu. Ona mi znači više nego itko, više nego što je on ikada mogao i ostavila sam ju zbog njega? Zaista? To nisam ja. Ja ne radim te stvari.
Osjećaj nikada neće nestati... Pratit će me zauvijek...
Toliko od mene za sad, ne želim se previše bedirat. Već je ionako kasno, trebala bih odmoriti mozak. LOL JK! Tumblr time! :D
Laku noć, klinci!
Lots Of Love,
Ana.
Nešto novo s ove strane ekrana
Alternativa se ovih dana ne bavi ničime. Jedino sam ja u Zagrebu. Dečki uživaju u ljepotama hrvatskog Jadrana dok ja čamim u svom sobičku pokušavajući silne ideje iz glave prenjeti na papir. Polako počinjem shvaćati da mladi umjetnici imaju puno ideja, ali nismo svi u mogućnosti u potpunosti ih prenijeti na papir. Ili kada napišem nešto, ne svidi mi se, zamrzim ideju i jedna potencijalna pjesma ugine. Trebala bih imati više strpljenja i pametnije birati riječi. Trenutačno se borim s temom prijateljstva jer sam u pravom životu u potpunosti zbunjena. Iskreno, rađe ostajem doma i ne družim se ni sa kime. Držim bliskima jedino dečke i najbolju frendicu. Ostale odjebavam po kratkom postupku jer neam više ni vremena, a ni živaca posvećivati se ekipi koja nit' me voli nit' me cijeni.
Postoji još jedan problem. A to je četvrti član benda. Neću ga imenovat zato što nije potrebno. Stvar je u tome da imam osjećaj kako nas samo koči. Cijelu školsku godinu nas troje smo žrtvovali doslovno sve što bi netko naših godina po zakonu smio da bi se on pojavio u zadnjih tjedan dana i tražio da ga ubacimo u točku. Jesmo, zato što nam je dugogodišnji frend, ali svi jako dobro znamo da to tako neće moći ići. Ne znam što da radim, a ne znaju ni dečki. Bero i ja ozbiljno razmišljamo o izbacivanju - to jest, kako se nismo čuli s njim gotovo cijelo ljeto, jednostavno mu ne kažemo kad su probe. Jan i on su jako bliski pa to nismo njemu niti spominjali, iako smo trebali. Vjerujem da je i Jan to primjetio. Ne znam na što da se usredotočim - na nove pjesme ili na dobrobit samog benda. Njemu je cijela stvar s bendom najvjerojatnije obična zajebancija, ali meni je nešto više. Meni nije i ne može biti "samo zajebancija" jer, iako imam dobru budućnost pred sobom, ne mogu se zamisliti u nekom uredu kako sjedim u 4x4 boksu do kraja života. Ništa osim glazbe ne radim dobro i ne znam. U kurcu sam. Totalno.
Prije nekoliko dana obojila sam svoje do sada izblajhane pramenove u ljubičasto i osjećam kako je ovo veliki napredak pred novu frizuru. Nikada još nisam imala ljubičaste pramenove. Mislim da mi se ovo sviđa :D
Bila sam i ja na moru u Šibeniku, točnije, Bilicama i tjedan dana u Splitu u sklopu čega sam također posjetila Čavoglave na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Bila sam u prvim redovima na Thompsonovom koncertu, a jedne godine, obećala sam si, idem tamo motorom.
Osim onih gore stvari, sve se čini u najboljem redu. Bero se za par dana vraća u Zagreb pa ćemo vam vjerojatno snimiti neki cover, čisto da čujete kako to Alternativa zvuči. Volim vjerovati da ćemo se probiti. I s tom mišlju vas napuštam :)
Lots of Love,
Ana...
(Tu sam još imala izblajhanu kosu, a iza mene je jedna od osoba koju volim najviše na cijelom svijetu. Jedna od mojih najboljih prijateljica i susjeda u klupi 3 godine. Volim ju najviše. Ne voli se slikati xD)
3...2...1... start writing!
Mrzim prve postove na blogu. >< Tako su besmisleni i glupi. U glavnom, sve što u prvom postu mogu reći je da sam blog napravila radi benda. (Više o tome u opisu)
Mogli bismo ovaj blog nazvati dnevnikom jednog tipičnog zagrebačkog benda i njegovih tipičnih teenagerskih pripadnika. Razmišljam si... da kažem Beri i Janu za blog ili da ih bez njihovog znanja ogovaram? Nee znam, još ću odlučiti. Više manje sve što imam za reći nalazi se u opisu. I toliko za sada od mene.
Lots of Love!
Ana...
